Zvizdić još nije otišo iz SDA i ko zna ka’ će. Sto puta je do sada izjavio da članstvo u EU nema alternativu. A članstvo u SDA?
Njegova filozofija upornog ponavljanja istih floskula nam je odnekud poznata. To je ona da sto puta ponovljena laž postaje istina. Možda laž i postaje istina, ali članstvo Denisovo ostaje samo u SDA. „Za nas, taj proces (članstva u EU) nema alternativu, izjavila je nedavno, usred Berlina Bisera Turković, zamjenica predsjedavajućeg Savjeta ministara i ministarka inostranih poslova BiH.
Autori ovih populističkih, jednostranih, netačnih i nepolitičkih izjava zapravo kažu da “oni nemaju alternativu”.
Upravo od ministrice Turković smo saznali da od ukupnog broja državnih službenika i zaposlenika, 37,78 % su Srbi”. Ona je to objavila u otvorenom pismu Dodiku.
“U diplomatsko-konzularnim predstavništvima Bosne i Hercegovine, Srbi su zastupljeni sa 39,29 %, dok su u DKP-ima, u najvišem diplomatskom rangu(ministar savjetnik) zastupljeni sa 44,83 %, a u narednom nižem rangu(savjetnik) sa 46,51 %.
Prema Zakonu o državnoj službi u institucijama Bosne i Hercegovine u Članu 2 se navodi: Struktura državnih službenika u državnoj službi okvirno odražava nacionalnu strukturu stanovništva Bosne i Hercegovine prema posljednjem popisu stanovništva. Jasno je da je Srba u MVP-u procentualno mnogo više od postotka koji im pripada.
Igor Crnadak je bio ministar u MVP-u u vrijeme premijerskog mandata Denisa Zvizdića. On je primao, unapređivao i raspoređivao gotovo isključivo Srbe u svoje ministarstvo.
U jednoj izjavi se time i otvoreno pohvalio da je uspio u svom mandatu zaposliti “najveći broj Srba” u Ministarstvo vanjskih poslova BiH.
Šta je radio njegov nadređeni Zvizdić, koji je to morao znati i spriječiti debalans i kršenje zakona? Naravno ništa.
“Došlo je vrijeme da se u SDA radi pošteno, stručno i u interesu svih građana. To nije dobro okruženje za takve sebične, samožive, nestručne i bezobrazne poltrone koji čitav život žive na grbači privatnog sektora. Sretan put Denisima i neka u drugim strankama potraže odgovarajuće toksično okruženje”- napisao je Faruk Kapidžić, kantonalni ministar i član –SDA.
Zvizdić je u jednom ovomjesečnom intervjuju utvrdio da nas Amerika nikada neće napustili? A onda se sastao i sit ispričao sa ambasadorom Rusije u BiH Igorom Kalabuhovom. Vijest je ovako tretirana: “Zamjenik predsjedavajućeg Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine BiH Denis Zvizdić primio je danas u nastupnu posjetu ambasadora Ruske Federacije u BiH Igora Kalabuhova”. Kalabuhov je predao akreditive 25. decembra prošle godine, dakle prije šest mjeseci, a nastupna ambasadorova posjeta Zvizdiću se dogodila prije šest dana, 10. juna.
Prema saopćenju poslije sastanka Zvizdić-Kalabuhov sa Rusijom nam teče med i mlijeko. Dok bi on unaprjeđivao dijalog izmedju BiH i Rusije, oni poklanjaju tenkove Srbiji da bi unaprijedili njihovu ‘neutralnost’
Rusija osporava novog visokog predstavnika, osuđuje presude i rad Haškog tribunala, prijete nam otvoreno ako hoćemo u NATO, ne daju referendum, kao garant Dejtona, narušavaju ga naoružavanjem jedne strane potpisnice, otvoreno i pristrasno podržavaju srpsku secesionističku politiku itd. Naš Zvizdić o svemu tome ni mukajet.
Čovjek koji ne silazi s vlasti već više od 20 godina vrlo često kritikuje tu vlast. Zašto je javnost mjesto a običan svijet medij da on iskaže njegovo nezadovoljstvo. Zar to ne bi trebao uraditi na licu mjesta, među svojim populistima?
Tog 17. maja 2021. je rekao da je “ignorantski odnos Vlade Srbije je rezultat nefunkcionalnosti Vijeća ministara BiH, potpunog gubitka institucionalnog digniteta i kontinuiranog rada predstavnika politika iz bh. entiteta RS na rastakanju i minimiziranju funkcionalnosti Vijeća ministara BiH i države BiH”.
Dakle, član rukovodstva jednog doma Parlamentarne skupštine, čija stranka i on, podržavaju Vijeće ministara BiH, i u čijem su sastavu, oštro kritizira to isto VM, a time i svoju podršku tom VM. Usput, on hvali ono neuspješno Vijeće ministara kojem je bio na čelu 5 godina a da nije riješio ni jedno otvoreno pitanje ni sa Srbijom ni sa Hrvatskom, što je uostalom taj isti dan potvrdio njegov stranački kolega Džaferović, govoreći na regionalnom predsjedničkom sastanku u slovenačkom Brdu Brijuni.
U svom mandatu predsjedavajućeg Vijeća ministara priznao je da se sastao sa svim liderima i liderčićima u regionu i na preko 70 sastanaka prezentirao mogućnosti BiH za strane investicije. Dobro, i šta su rezultati tih prezentacija? Recimo, 2007. i 2008. strane investicije u BiH su bile skoro duplo veće nego u svakoj njegovoj godini premijerskog mandata od 2015. do 2019.
Da bi nešto uradio u BiH moraš se dogovoriti sa partnerima iz srpskog i hrvatskog naroda, napraviti kompromis, a to je Sizifov posao. On to i ne pokušava nego sa akademskih I twitteraških visina dijeli lekcije.
Sve vrijeme gotovo javno propagira svoje želje za poziciju člana Predsjedništva BiH.
Zašto bi npr. Konaković kandidirao njega za člana Predsjedništva? Pa nije lud kad može sam. Gdje god da ode, u koju god stranku pređe, neće mu biti jednostavno da se izbori za najprivlačniju kandidaturu, jer u svakoj stranci čeka gomila ambicioznih likova. Zinuli su i začešljali se za onu zgradu u Maršala Tita 16. A preletači se prvo moraju dokazati u stranci…
Pitanje je samo da li ima stranka u BiH koja će ‘na lijepe oči’ podržati njegove predsjedničke ambicije? I koja bi naravno, značajno investirala u njegovu predsjedničku kandidaturu.
Sjetimo se samo koliko je tvrdio da samo država smije nabavljati vakcine? Ispostavilo sa da mogu entiteti, čak i kantoni, naravno, ako imaju sposobne političare i menadžere.
Bio je i koordinator pregovaračkog tima Koalicije za Mostar koja na kraju nije uspjela dobiti gradonačelnika Mostara. Naravno nije do njega, ali je morao znati gdje se krije opasnost od brutalne političke prevare. S napomenom da ni u njegovom rodnom Gacku već godinama nema nijednog bošnjačkog odbornika.
Šta je zapravo Zvizdić dogovorio sa njegovim partnerima u vlasti? Godinama ništa ili skoro ništa. Ali nas redovito zasipa svojim twitter željama i ambicijama. Kad će konačno preuzeti odgovornost za neuspjehe, njegove, stranke čiji je član i partnera s kojima je u vlasti?
Ne znamo je li nesrazmjer raspodjele prihoda između FBiH i RS bio na našu štetu u njegovo vrijeme? Uglavnom, entiteti su svake godine povećavali budžete dok država nije micala s mjesta. Zato sada štrajkuju i državni i policijski službenici čije se plate nisu povećavale u zadnjih 10 godina, usprkos inflaciji i rastu troškova života (veće su plate imali 2008. nego sada). A njemu puna usta jeftinih proklamacija o BiH dok je njegova plata 6 do 7.000 KM mjesečno, a troškovi za beskorisna putovanja ogromni.
Doživjeli smo da društvene mreže lansiraju najgore populiste. Tipove koji zabavljaju narod i podilaze mu svojim javnim stavovima. Politički angažman se sveo na verbalne ispade ili što češću samoreklamu. Čovjek se upita zašto služe stranke ako se sve svodi na istupe pojedinaca? Političkog organiziranja očito nema, ima samo tipova koji djeluju samostalno i nije nikavo čudo što nakon serije primitivnih populistički izjava i intervjua imamo seriju preletača u druge stranke.
Prelazni rok kod fudbalera se događa jednom godišnje. Politički prelazni rok ne prestaje i traje od izbora do izbora. Fudbaleri krvavo treniraju do iscrpljenosti da bi publici pokazali koliko vrijede. Populisti samo mlataraju jezikom dok stoje u mjestu. Jedan takav preletač Zvizdić već pola godine obećava da će napustiti klub SDA, koji mu je po dosadašnjim ugovorima dao sve privilegije i napredovanja od političke do univerzitetske karijere. Napetost među političkim fanovima je na vrhuncu. Pitanja se redaju: Zvizdić napušta SDA. Mnogo češće nego li Džeko Romu.
Gdje god dođe Edin će pred publikom morati davati golove a Zvizdić dijeliti populističke izjave.
Dobro bi bilo predložiti Evropskoj uniji da krene sa izdavanjem članskih karata. Mnogi naši političari već mogu u EU. Primanja su im daleko veća od evropskog prosjeka. Osim toga neprestano papagajski govore da članstvo nema EU alternative. Ako ne može BiH u EU oni sigurno mogu.
