Književnička misao protkana sudbonosnim perom ekspresionističkog rodoljublja je svojim srebrenim zrakama obasjala lica ponosnih slušatelja u gradu na devet rijeka, Sanskom Mostu. Sedmog dana mjeseca maja, održana je promocija knjige “Moja zemlja je Srebrena” autora Nihada Krupića, bosanskohercegovačkog književnika i intelektualca. U intimnim prostorijama knjižare Book, Nihada Ključanina, okupile su se duše željne ponosnog govora publicističkog i beletrističkog praskozorja. Iskazanom riječju Nihad Krupić je u amanet ostavio više od knjige, čiji sadržaj pripada memoarsko-dokumentarnoj prozi. Svojim dalekosežnim tumačenjima, vođenim spisateljskom intuicijom umjetničkog stvaralaštva, uvakufio je svoje književno ostvarenje u kulturnu baštinu Bosne i Hercegovine. Inspirisana njegovim tekstom, odlučila sam podijeliti nekoliko inspirativnih momenata sa ovog događaja.
Karakter jednog pisca
Prije ispisivanja stranica svojih knjiga, bilo je potrebno upoznati sebe. A mi umišljamo da taj naš prostor dovoljno poznajemo. Spoznavanjem svoje ličnosti otvaraju se vidici ka realizmu, fikciji i njenim jedinstvenim motivima. Prema Nihadovim riječima, najsvirepiji način proživljavanja svoga života, upoznavanjem vlastitog karaktera je stanje “licem u lice sa smrću”. On je svoja vazdušna, prekookeanska putovanja doživljavao na taj način. Kaže da je imao priliku mnogo puta razmišljati o svojim usponima i padovima, i na taj način ispravljati prethodno počinjene greške novim, ispravnim poduhvatima. Na osnovu toga je njegova analitičnost širila korijenje utemeljeno na fenomenološkom i topološkom sagledavanju sudbine njegovih sunarodnjaka kroz historiju bosanske zemlje.
Nostalgija jednog emigranta
Zajedno sa suprugom Melinom, koju je istakao kao “najveću podršku i najljepšu radost” kroz četrdeset godina njihove bračne zajednice, Nihad je uspio na živopisan način djelomično prenijeti trenutke njihove nostalgije ka rodnoj grudi. Melanholični odvik u njihovim srcima zbog hoda tuđom zemljom, tuge za ostavljenom kućom i uplakanom majkom koja sa radošću čeka da dodirne vlasi njihove kose, uspio je zaživjeti i u našim srcima i potaknuti suze niz naša lica. Prostrano plavetnilo koje ih dijeli od njihovog doma nikad nije uspjelo umanjiti osjećaj pripadnosti srebrenoj zemlji, štaviše, ta ljubav je postala veća od širokog vodenog prostranstva i njegove udaljenosti od pravog doma.
Ključ za očuvanje Bosne
Da bi šarolika slika i ljudi plemenitog kova postali vječnost, a ne zaboravljeni narod, moramo proširiti vidike, i na osnovu istine i autentičnog književnoumjetničkog pogleda na svijet kroz svjetsku platformu i historiju kao učiteljicu, obogatiti svoje nasljeđe etikom, kao vodiljom ka izgrađivanju misli I ideja koje će predstavljati ključ ka stvaranju štita koji bi ponosno branio “ono” što je naše: Kao što Nihad kaže: “Rodni grad, zemlja i ljudi.”.
Meryem Krupić
