Dok su bh. vlasti i opozicija na svim nivoima zabavljeni svakodnevnim proizvođenjem afera koje zaklanjaju dogovorene korupcionaške poslove, na granicama BiH se postavljaju ekološke bombe koje mogu izazvati trajne posljedice po stanovništvo.
Istina, u vezi sa nuklearnom deponijom u kasarni Čerkezovac na Trgovskoj gori u Hrvatskoj bh. vlasti su, metodom na kakvu su navikli, formirale komisiju. Ekološki pokreti i općine u slivu Une strahuju da bi ovom deponijom bio ugrožen živi svijet u sjeverozapadnom dijelu BiH.
Vlada Srbije počela je kampanju za otvaranje rudnika litijuma u selima kod Loznice, upozoravaju ekološke organizacije, koje smatraju da bi projekt australsko-britanske kompanije Rio Tinto jalovinom i kiselinama, korištenim u prečišćavanju rude, mogla potpuno uništiti živi svijet u dolini rijeke Jadar, desne pritoke Drine.
– Naravno, otrovi se ne zadržavaju na granici, jer ugrožen je sliv Drine i Save, Mačva i dio Semberije – tvrde stručnjaci. Iako je pokret “Marš sa Drine” u Srbiji aktuelan više od godinu dana, bh. vlasti još nisu reagirale.
Vlasti Republike Srbije sklopile su, zasad, ugovor o istraživanju nalazišta jadarita sa Rio Tintom, ali nastoje javnosti dokazati da će projekt donijeti milijarde eura godišnje, jer će se uz rudnik otvoriti fabrike baterija za mobitele, laptope i automobile, te tvornice električnih automobila. Kao i hrvatske vlasti, i zvanični Beograd tvrdi da će se u eksploataciji koristiti “savremene” tehnologije.
– Savremene tehnologije ne znače nužno i bezbjedne tehnologije – odgovaraju ekološki pokreti.
Iako je kompanija Rio Tinto već otkupila skoro polovinu kuća i imanja, nudeći i pet puta više novca od realne vrijednosti. Na zahtjeve da se odustane od projekta, predsjednik Srbije Aleksandar Vučić spomenuo je i referendum kao način za donošenje odluke.
Bosanskohercegovačke vlasti osjetljive su na novac i, s pravom, postavljaju pitanje novca od eksploatacije hidropotencijala rijeke Drine, ali su potpuno indiferentni na trajno uništenje ekosistema i uvjeta za život u graničnim područjima države.
Značajno je reći da se na ogromnom broju imanja u vlasništvu Bošnjaka nalaze značajne rezerve litijuma. Bilo kakva prodaja imanja privatnim licima bi bila strašni gubitak za te familije. Litijum ima gotovo vrijednost zlata na svjetskom tržištu.
Što se tiče odlagališta nuklearnog otpada u blizini (Bosanskog) Novog, stvari ne idu dobro za BiH. Jasno je da se, nažalost, ne može očekivati da Dragan Čović upotrijebi svoj neosporan utjecaj u Hrvatskoj da bi se onemogućilo odlaganje nuklearnog otpada uz granicu Bosne i Hercegovine. Na žalost, ni Miloradu Dodiku ne pada na pamet da se suprotstavlja Vučićevoj namjeri da zdravlje građana Srbije i BiH proda za milijarde.
Niti Čović, niti Dodik ne postavljaju pitanje prekograničnog nuklearnog otpada u Trgovskoj gori da ne bi ugrozili svoje strateško prijateljstvo u BiH.
Neko bi, ipak, trebao iskoristiti moć ekoloških pokreta u Evropi i svijetu, kao i jačanje utjecaja zelenih u Njemačkoj kako bi lobirao za pojačan pritisak na susjede da odustanu od projekata koji su štetni za okolinu i zdravlje.
