“Zajedno sa svojim kolegama pokušavam da razgovaram, ali nikada dva protiv jednog”, reče u diskusiji na sjednici Doma naroda predsjedavajući Dragan Čović. Odmah zatim, zajedno sa svojim kolegama iz HDZ-a, glasao je za poništavanje tzv. Inzkovog zakona, odnosno izmjena Krivičnog zakona koje se odnose na zabranu negiranja genocida, pridružujući se delegatima iz Kluba Srba. Hoćemo li vjerovati izjavama ili djelima?
Indikativno je da se na ovaj način Čović odmetnuo od zvanične politike Republike Hrvatske, koja već godinama dostojanstveno obilježava godišnjice genocida u Srebrenici u svojim institucijama, a hiljade građana Republike Hrvatske iniciraju I sudjeluju u programima sjećanja na žrtve genocida. Glasajući protiv civilizacijske norme kojom se kažnjavaju oni koji negiraju zločin genocida i veličaju počinitelje, presuđene ratne zločince, HDZ BiH se konačno demaskira i na ovaj način u stvari dovodi u pitanje sve presude Međunarodnog tribunala za ratne zločine počinjene u bivšoj Jugoslaviji. Time se relativizira i udruženi zločinački poduhvat, zbog kojeg su pravosnažno osuđeni visoki civilni i vojni zvaničnici HZHB i same Hrvatske demokratske zajednice.
Ovakav način glasanja zaista vraća Bosnu i Hercegovinu u vrijeme tek prihvaćenog Dejtonskog mirovnog sporazuma, jer je uvjet za uspostavljanje mira u regionu bio da se sve strane, države i narodi, obavežu da će poštovati i bezrezervno surađivati sa Međunarodnim sudom za ratne zločine. To podrazumijeva i njegove presude. Ako se na ovaj način relativiziraju presude Međunarodnog suda za ratne zločine, jasno je da će se problematizirati presude domaćih sudova, ma kakve one bile.
Jasno je Draganu Čoviću da je genocid u Srebrenici, ne samo za bošnjačke partije, već i za druge značajne političke faktore koji ne nose etnički predznak, “crvena linija”, nešto o čemu se ne može i ne smije pregovarati iz moralnih razloga, a presude međunarodnih sudova o tome se ne komentiraju.
Morao bi Dragan Čović razmisliti o tome kako to da je bio biran za člana Predsjedištva BiH prema istim pravilima, i zašto nije biran na prošlim izborima.
Morao bi se sjetiti da je neposredno pred kampanju za prethodne izbore 2018. godine spomenuo plan B i koaliranje sa SNSD-om. Birači, koji ne glasaju za stranke s etničkim predznakom shvatili su poruku i odlučili su da se svojim glasovima suprotstave najavljenoj situaciji u Predsjedništvu BiH u kojoj bi bilo dva protiv jednog. Ne u razgovoru, već u glasanju, baš kako je to HDZ zorno pokazao na jučerašnjoj sjednici Doma naroda. Naravno, kao što je u ovoj zemlji prema popisu, kojeg je također jučer iz svoje nacionalističke perspektive spomenuo Čović, najviše Bošnjaka, glasači onih stranaka koji ne glasaju po etničkom šablonu, glasali su protiv Čovića a ne nužno za Željka Komšića.
Ovo je razlog zbog kojeg se ne smije dopustiti da budu prihvaćene izmjene Izbornog zakona prema Čovićevim željama. Makar se na sljedeće izbore išlo sa postojećim Izbornim zakonom. HDZ je jučerašnjim glasanjem u Domu naroda dao dovoljno argumenata da se glasa protiv njegovog kandidata. Odavno Čović ne želi da razgovara dva protiv jednog.
Ali njegov HDZ glasa dva protiv jednog i u tome ga treba spriječiti. Legitimno, na izborima.
