„Ne pitajte šta država može učiniti za vas, već šta vi možete učiniti za državu“

Otkako su je udarili „u glavu“ pokretanjem postupaka za protuustavno i protuzakonito prenošenje ovlasti i blokadom većine institucija na najvišem nivou, te troipogodišnjim parazitiranjem na izvršnim organima vlasti u prinudnom tehničkom mandatu bez podrške većine, svi su navalili na nokautiranu državu.

U vrijeme donošenja budžeta na svim nivoima, kao da cijela Evropa i SAD ne upozoravaju na opasnost od moguće eskalacije retorike u akte secesije i nasilja koji prijete raspadom države, sve se trude da od još živućeg organizma za sebe prisvoje što veći „čerek“. Oni koji su po prirodi vlasti i moći na to navikli, čine to bahato kao da im po nasljednom pravu to i pripada.

Tako informacije govore da su u Stocu bošnjački vijećnici iz protesta napustili sjednicu na kojoj se utvrđivao budžet, da bi odmah po njihovom izlasku hrvatski vijećnici usvojili proračun bez amandmana.

U Širokom Brijegu su zato hrvatski vijećnici iz oporbenih stranaka napustili iz prosvjeda sjednicu na kojoj je utvrđivan proračun jer se „vladajući HDZ ponaša kao Marija Antoaneta“, kako tvrdi HDZ 1990.

U Tuzlanskom kantonu, prema navodima opozicionog SDA, vladajući su bez rasprave i amandmana usvojili budžet na maratonskoj sjednici koja je trajala devet sati. I slično je redom u drugim sredinama.

Uprkos političkoj blokadi državnih institucija objavljeno je da je u Banjoj luci zasjedao Upravni odbor Uprave za indirektno oporezivanje i podijelio prihode od PDV-a na entitete i Brčko Distrikt za prvi kvartal. Da se novac troši dok se piše zakon o entitetskom indirektnom oporezivanju.

Čerupanju države pridružuje se i sindikat, naravno onaj čiji su članovi državni službenici i namještenici u javnoj upravi Kantona Sarajevo, jer oni u realnom sektoru ne smiju ni osnovati sindikat. Nije problem u tome što sindikat traži povećanje plaća za svoje članove, to je njegov razlog postojanja, već što najavljuje „paralizu kantona“, kao da blokada države neće odraziti i na jedan od njenih dijelova.

Posvemašnja sebičnost ne postavlja pitanje razmišlja li iko o planu B, o tome postoje li alternative i rezervna sredstva za vanrednu situaciju kakva poput nedavne poplave nadire bez ikakve brane koja bi je mogla zaustaviti.

Dok svjedočimo kako je jedan kriminalno-korupcionaški klan iz egoističnih razloga prikrivanja i amnestiranja svojih zlodjela spreman izazvati sukob oko državne imovine, koju u stvari želi oduzeti i od svog naroda i građana kako bi poslužila kao garancija za dalje zaduživanje, bez namjere da ih amnestiram, činimo li sa sličnim egoističnim namjerama sličan napad na ranjenu državu.

Izuzetak je dijaspora, koju ni pandemija ni kriza ne mogu spriječiti da, ne pitajući za svoje interese, nastavi slati pomoć i podršku.

A u ovako teškim vremenima, prvo oni koji su već prilično profitirali od svojih funkcija i države, a zatim i svi ostali, trebaju se sjetiti Kenedijeve rečenice:

„Ne pitajte šta država može učiniti za vas, već šta vi možete učiniti za državu“.