Sarajevsko-zenička zavala

Dozvoljeno je sve što nije zabranjeno. Ako mislite da je ovo komično-intelektualna bravura iz legendarnog stripa “Alan Ford” varate se. Radi se o vrhunskom pravnom principu. Na prvi pogled je dopadljiv. Problem je što takav princip stvara plodno tlo za stvaranje brojnih “sivih zona “ u kojima će biti nekažnjive prevare, zloupotebe, korupcija, nepotizam, klijentelizam itd. Pozabavit ćemo se jednim fenomenom iz naše “kućne radinosti” koji se može obuhvatiti definicijom klijentelizma.

Klijentelizam je oblik političke korupcije pomoću raznih potkupljivanja koja nisu izražena u novcu.

Ideja klijentelizma odnosi se na organizaciju i metodologiju koju su razvili (politički) moćnici, a koja se sastoji od dodjeljivanja određenih pogodnosti drugim ljudima u zamjenu za usluge, podršku ili pokornost. Klijentalizam pomaže političkoj stranci da se održi na vlasti .

Zenički gradonačelnik Fuad Kasumović, zvanično je potvrdio kako definitivno neće prihvatiti osvojeni mandat na Općim izborima 2022. za Skupštinu Zeničko-dobojskog kantona: ”Prije četiri godine sam osvojio direktan mandat u državni parlament. Poziciju sam prepustio drugome. I tada, kao i sada, građani su znali, svima sam sasvim jasno i glasno rekao da se ne povlačim sa mjesta gradonačelnika. Kako tada, tako i sada. Svi su znali da ne idem s pozicije na kojoj sam sada.

Postoji samo jedna riječ za ovakav postupak, a to je PREVARA. I to drugi put. Kako je ovo moguće?

Svjesno planiranje prevare birača, čak i javno priznanje takve rabote je do bola zanimljiv fenomen. Ljudi iskreno lažu! Od-početka-do-kraja i bez kraja. Naš izborni sistem ne sankcionira ovu prevaru sa umišljajem, a što je još žalosnije ni birači je ne kažnjavaju.

Prevara mandatodavaca je znaci LEGALNA i LEGITIMNA. Ako neko svoju popularnost zloupotrebljava sa ciljem obmane i prevare birača da bi se pogodovalo drugom nepopularnom i neuspješnom stranačkom kandidatu-kolegi kojemu će pokloniti mandat, i na taj način priskrbiti mu unosan izvor prihoda tokom četverogodišnjeg mandata, onda se nesumnjivo radi o političkoj korupciji tj. klijentelizmu. Šta zauzvrat mandatodavac (i njegova stranka) dobivaju od zamjenskog kandidata može se samo pretpostavljati.

Dakle, cijela kampanja i sva obećanja biračima bili su obične laži i prevare. Kandidat koji iznosi programe i razvojne vizije, obećava da će, ako njemu ukažu povjerenje, “teći med & mlijeko, cijelo vrijeme ima pune džepove oraha. Pa što si išao na izbore ako nećeš preuzeti mandat? Za ove bezočne podvale nema osude, nema odgovornosti, nema kazne.

Gradonačelnik Zenice nije jedini koji je planirao i izveo prevaru birača. Postoji mnogo takvih primjera na domaćoj sceni. Gradonačelnica Sarajeva Benjamina Karić osvojila je mandat za skupštinu Sarajevskog kantona. Izjasnila se, danas, da neće prihvatiti mandat i napustiti privlačnu funkciju gradonačelnice glavnog grada. I ona je isto kao Kasumović znala da neće prihvatiti mandat ako ga osvoji. Ona je još i doktor pravnih nauka.

Prema Izbornom zakonu Bosne i Hercegovine svaki izabrani kandidat poslije objavljivanja zvaničnih rezultata izbora mora potpisati izjavu o prihvatanju mandata čime mu četverogodišnji mandat počinje teći. Ako ga ne prihvati sljedeći sa liste kandidata “upada” na njegovo mjesto, iako nije dobio/la podršku birača.

U sličnoj poziciji kao gradonačelnici/e sarajevsko-zeničke zavale je načelnik Općine Novi Grad Sarajevo Semir Efendić. Još nije odlučio u koju će fotelju. U entitetu RS ima sličnih slučajeva. Mandat pripada izabranom zvaničniku, ali to ne znači da se može zloupotrebljavati.

Direktorica Univerzitetsko kliničkog centra u Sarajevu Sebija Izetbegović takođe je izborila mandat u sarajevskoj kantonalnoj skupštini. U prošlom mandatu se povukla sa mjesta federalne zastupnice iako joj zakon nije zabranjivao. Sada će se naći u sukobu interesa u skladu sa novim Zakonom o prevenciji i suzbijanju korupcije u Kantonu Sarajevo, pa će morati odabrati u kojoj će se fotelji skrasiti.

Taj novi zakon koji je stupio na snagu, a počet će se primjenjivati od 01.01.2023., najavljen je od sarajevske udarne trojke i njihovih međunarodnih mentora kao čudesan alat u borbi protiv korupcije.

U članu 54. tog zakona piše: (Pojam integriteta)
“Integritet predstavlja zakonito, nezavisno, nepristrasno, učinkovito, odgovorno i transparentno vršenje poslova kojim nosioci javnih funkcija, odgovorna lica i zaposleni u institucijama iz člana 2. stav (1) tačka d) ovog zakona čuvaju svoj ugled i ugled institucije, obezbjeđuju povjerenje građana u vršenje javnih funkcija i rad institucije, te otklanjaju sumnju u mogućnost nastanka i razvoja korupcije.” Ljubazno vas molim da nekoliko puta pročitate tekst ovog člana. Koja neporočnost/integritet, koje povjerenje, koji ugled? Koje trice i kučine, kakvi bakrači? Propis drumom praksa šumom.

A državni Zakon o sukobu interesa u institucijama vlasti BiH u članu 2. (Principi djelovanja) propisuje:
1. Izabrani zvaničnici, nosioci izvršnih funkcija i savjetnici u obavljanju javnih funkcija moraju postupati zakonito, efikasno, nepristrano, časno, te se pridržavati principa odgovornosti, poštenja, savjesnosti, otvorenosti i vjerodostojnosti.

2. Izabrani zvaničnici, nosioci izvršnih funkcija i savjetnici lično su odgovorni za svoje djelovanje u obavljanju javnih funkcija na koje su imenovani, odnosno izabrani, i politički su odgovorni prema tijelu ili građanima koji su ih imenovali ili izabrali.

3. Izabrani zvaničnici, nosioci izvršnih funkcija i savjetnici koji obavljaju javne funkcije treba da se ponašaju savjesno i odgovorno, da ne ugrožavaju povjerenje i pouzdanje građana, te da poštuju zakonske i druge propise kojima se određuju prava, obaveze i odgovornosti u obavljanju javnih funkcija. …

Ni Krivični zakon BiH koji ima inkriminirana brojna koruptivna krivična djela, ni Izborni zakon BiH, ni Zakon o sukobu interesa u institucijama vlasti BiH, ni ovaj razvikani kantonalni Zakon o prevenciji (naša riječ je sprječavanje) i suzbijanju korupcije, kao i brojni drugi zakoni nisu inkriminirali klijentelističku prevaru birača niti postoje odgovarajuće kazne za javnu laž i prevaru.

Nejasno je zašto birači ne kažnjavaju ovu političku korupciju, jer isti likovi već godinama izvode iste finte, za koje birači znaju? Zašto iznova i iznova glasaju za političku korupciju? Zašto omogućavaju političarima koji ih svjesno, bezobrazno, drsko, potcjenjivački, podsmješljivo i nadmeno lažu i varaju? I o(p)staju uprkos svemu, decenijama na vlasti.

Zašto građani svojom voljom pristaju da ih prave budalama ? Moram priznati da nemam uvjerljive odgovore na ova pitanja. Da li je riječ samo o quid – pro – quo (u bosanskom prevodu ja-tebi-ti-meni) odnosu građana i političara gdje se podrška na izborima “kupuje” brojnim uslugama, pogodnostima i namještenjima, dodjeljivanju svojim klijentima unosnih i privilegiranih poslova s državom putem namještenih tendera, zapošljavanje po rođačko-stranačkoj liniji tj. “i po babu i po amidžama” itd, itd. Zašto su se u našem društvu laž i prevara odomaćili? Zašto barem većina na to pristaje? Zašto se varalice nagrađuju? Kuda je to ovo društvo krenulo ako smo laž i prevaru pretvorili u vrijednosti? Je li nam “kolektivna dijagnoza” poznati hit Alke Vujice čiji refren glasi: “Laži, laži, laži meeee, ti me lažeš najboljeee… Domaće europejce sa dna kace treba pitati da li su to te evropske vrijednosti koje su neupitne? Nisu, bezbeli, to je samo naš izbor.