Ukrajina će u naredna dva mjeseca mobilizirati dodatnih 100.000 vojnika. Odluka Kijeva o povećanju broja vojnika logičan je odgovor na rusko narastanje snage, realnu mogućnost otvaranja novih frontova i popunu sadašnjih jedinica koje su imale neizbježne gubitke tijekom napadnih operacija u rujnu i listopadu.
Sadašnje brojno stanje Združenih snaga Ukrajine procjenjuje se na ukupno 900.000 pripadnika. To uključuje sva tri vida oružanih snaga, jedinice teritorijalne obrane, snage za podršku, logističke snage te nacionalnu gardu. Normalno, najveći broj otpada na kopnenu vojsku. Oko 700.000 vojnika nalazi se u raznim jedinicama kopnene vojske.
Vojne snage su brojčano izjednačene
Nasuprot braniteljima, ruske snage za potrebe rata u Ukrajini angažirale su oko 650.000 svojih, profesionalnih i mobiliziranih, vojnika kopnene vojske. Tom broju treba dodati mobilizirane snage samoproglašenih republika Luganska, Donjecka te okupiranih područja Zaporoške i Hersonske oblasti. U tim područjima već je odavno proglašena mobilizacija svih muških stanovnika dobi od 18 do 65 godina.
Broj lokalnih “martićevaca” teško je procijeniti. Prema nekim izvorima, njihov broj kreće se između 70.000 i 100.000. Ako se ruskim snagama dodaju angažirani vojni kapaciteti izvan granica Ukrajine, kao što su zrakoplovstvo i logističke postrojbe, dolazi se do približno balansiranog brojčanoga odnosa snaga.
Najveći dio mobiliziranih Rusa još nije uključen u borbu
Najveći dio mobiliziranih ruskih vojnika nalazi se u procesu opremanja i obuke i još nije izravno uključen u borbene operacije. Prema posljednjim informacijama, u operativne jedinice uključeno je oko 85.000 ruskih rezervista. Objava ruskog ministra obrane Sergeja Šojgua o okončanju “djelomične” mobilizacije samo je jedna od uobičajenih neistina koje smo navikli slušati s najvišeg nivoa iz Moskve. Vojska Ruske Federacije vršila je prikrivenu mobilizaciju i prije, a nastavit će i poslije “okončanja” djelomične mobilizacije.
Jednostavno, svim profesionalnim vojnicima po sili zakona produžavaju se ugovori, a mladićima na odsluženju vojnog roka, isto po sili zakona, produžava se ostanak u vojsci. Vojska Ruske Federacije godišnje, u dva navrata, na redovno odsluženje vojnog roka poziva između 120.000 i 130.000 regruta. Nema potvrde da je posljednja, listopadska klasa, koja je odslužila svoj vojni rok otpuštena kućama. Očekuje se da bi ovim načinom Rusija mogla povećavati broj raspoloživih vojnika za 250.000 godišnje.
Rusi bi ‘višak’ mogli prebaciti na zaporošku frontu?
Posljednje borbe na desnoj obali Dnjepra, u Hersonskoj oblasti, ukazuju na moguće povlačenje 18.000 do 20.000 iskusnih ruskih vojnika na lijevu obalu najveće ukrajinske rijeke. Utvrđena lijeva obala Dnjepra, koje se može braniti s relativno malim snagama, postala bi praktično nepremostiva prepreka za Združene snage Ukrajine. Preostali “višak” snaga Rusi bi mogli angažirati na zaporoškom frontu.
I najveći optimisti ne očekuju više duboke prodore ukrajinskih snaga do kraja godine. Smatralo bi se odličnim postignućem ukoliko bi Ukrajinci uspjeli ovladati desnom obalom Dnjepra u Hersonskoj oblasti na jugu. Na istoku, prije početka zimske operativne pauze, realno bi bilo ovladavanje i utvrđivanje linije Svatove – Kremina.
Iako će naredna tri zimska mjeseca, uključujući i proljetnu rasputicu, znatno reducirati obim i intenzitet vojnih aktivnosti, ne treba očekivati prestanak neprijateljstava. Svaka strana iskoristit će taj period za popunu postojećih formacija, obuku rezervista i formiranje novih jedinica. Računa se da će osnovna skraćena obuka ruskih rezervista biti gotova do kraja 2022. godine. To ne znači i njihovu spremnost za borbeno djelovanje.
Cilj je razvući ukrajinsku vojsku
Pored grupiranja ruskih snaga u Zaporožju, ukrajinska strana pretpostavlja da će Vojska Ruske Federacije početi raspoređivati nove snage na prostore gdje se trenutno ne odvijaju borbena djelovanja kopnenih snaga. Prostor zapadnog dijela Bjelorusije te Kurska i Belgorodska oblast Ruske Federacije kandidati su za operativni raspored novih snaga Vojske Ruske Federacije. Cilj je vrlo jasan: razvući vojsku Ukrajine na što većem frontu radi sprječavanja koncentracije snaga za provođenje napadanih operacija prema Zaporožju i Donbasu.
Da bi se neutralizirale ruske prijetnje, prema general-pukovniku Mihajlu Zabrodskom, Združene snage Ukrajine trebale bi formirati dvije nove operativne grupe. Operativna grupa raspoređena u zapadnoj Volinskoj oblasti, sprječavala bi mogući prodor ruskih snaga prema Lavovu. Primarna zadaća bila bi obrana vrlo osjetljivog zapadnog strategijskog komunikacijskog pravca kroz koji prolaze vitalne rute snabdijevanja iz smjera Poljske prema Ukrajini. Bez tih linija snabdijevanja, ukrajinska borba za slobodu bila bi ekstremno teška.
Stara ruska želja i dalje je živa
Prema prvom zamjeniku predsjednika Odbora za nacionalnu sigurnost, obranu i obavještajne poslove nacionalnog parlamenta, druga operativna skupina bila bi locirana u sjevernoj oblasti Sumi. Ova operativna skupina branila bi mogući prodor iz Ruske Federacije na strategijskom pravcu Sumi – Poltava – Dnjepro i eventualno spajanje s ruskim snagama koje bi pokušale prodor iz smjera Zaporožja prema Dnjepru. Stara ruska želja za odsijecanje cijele istočne Ukrajine od ostatka zemlje i dalje je živa, mada trenutno neostvariva.
Osim što bi osigurale stabilnost obrane, novoformirane operativne skupine Združenih snaga Ukrajine znatno bi ojačale bočnu prijetnju svakom neprijateljskom prodoru. Za izvršenje navedenih zadaća svaka operativna skupina trebala bi imati 4-5 mješovitih brigada, 2-3 tenkovske i 1-2 artiljerijske brigade. Ukupno do 600 tenkova, 1100 oklopnih transportera i borbenih vozila pješadije te 500 topova i višecijevnih raketnih bacača.
Putin se prevario po pitanju Italije i Zapada
Nakon svake Putinove eskalacije, zapadni saveznici intenzivirali su pomoć Ukrajini. Rusija se nadala da će talijanska desničarska premijerka Giorgia Meloni smanjiti vojnu pomoć Ukrajini. Kao razlog navodno su dobre veze njezinog koalicijskog partnera Silvija Berlusconija s Vladimirom Putinom. Dogodilo se upravo suprotno. Po dolasku na čelo vlade odmah je odobrila slanje 36 samohodnih haubica kalibra od 155 milimetara.
U Ukrajinu uskoro stiže 30 moderniziranih američkih haubica M-109 te šest najboljih haubica na svijetu, PzH 2000, njemačkog porijekla. Bugarski parlament skinuo je zabranu slanja teškog naoružanja u Ukrajinu. Danci su se odrekli već naručenih 12 samohodnih haubica CAESAR. Uz već dogovorenu pomoć Slovačke od osam komada, zapadne zemlje financiraju nabavu dodatnih 16 samohodnih haubica Zuzana-2. I kao šlag na torti, Švedska donira 12 haubica na kotačima tipa Archer.
Ukrajinci će proizvoditi vlastite granate
Ništa manje važna nije činjenica da zapadne zemlje ubrzano povećavaju izradu granata kalibra od 155 milimetara. Ipak, vijest da će Ukrajina samostalno započeti proizvoditi granate za haubice sovjetskog kalibra od 122 i 152 milimetra zvuči naprosto fantastično.
Usprkos obilnoj pomoći sa Zapada, dominantno topništvo u sastavu Združenih snaga Ukrajine zastupljeno je u sovjetskom kalibru. Nedostatak streljiva kalibra 122 i 152 milimetra bio je jedan od osnovnih razloga ruske superiornosti sredinom proljeća. Poznato je da su Britanci u najkritičnijem momentu u travnju uspjeli kupiti u Pakistanu i prebaciti u Poljsku 50.000 granata od 122 milimetra.
Snabdijevanje Ukrajine nastavlja se tenkovima porijeklom iz bivšeg Sovjetskog Saveza. Međutim, prije slanja vrši se njihova modernizacija naprednim optičkim i komunikacijskim sustavima uz dodatnu ugradnju reaktivnog oklopa. Posljednja tranša od 90 moderniziranih tenkova T-72B financirana je od strane SAD-a i Nizozemske.
Ukrajinci u dva dana oslobode što Wagnerovci zauzmu
Ne može se reći da ruske snage Ukrajini samo miruju. I dalje provode aktivnu obranu na spoju Harkovske i Luganske regije. Očito ne dozvoljavaju Ukrajincima razvijanje pune ofenzivne operacije. U Donbasu pokušavaju, na nekoliko taktičkih pravaca, “ispeglati” liniju fronta u svoju korist pred nadolazeću zimu. Međutim, izgleda da im ne ide baš sve po planu. Plaćenici grupe Wagner više od tri mjeseca pokušavaju zauzeti Bahmut. Što oni uzmu u tri mjeseca, ukrajinske snage u protuudaru vrate za dva dana.
Sjeverozapadno od Donjecka, Rusi su “popravili” svoje položaje. Uzeli su dva sela! Jugozapadno od Donjecka, zabilježen je ozbiljan ruski pokušaj uzimanja sela Vulgedara. Izgleda da je agresor obustavio napade uz značajne gubitke. Linija fronta, za sada, ostaje, manje-više nepromijenjena.
Zimsko snabdijevanje trupa izuzetno je veliki izazov za sve strane. Ruska strana ovisna je o željezničkom transportu. Sva važna željeznička čvorišta za Donbas nalaze se u okolini Donjecka. Mali grad Tokmak, u Zaporožju, drugo je ključno željezničko čvorište za snabdijevanje okupacijskih snaga na jugu. Sve ključne lokacije nalaze se u dometu ukrajinske artiljerije. Poremećaj snabdijevanja trupa zimi može dodatno naškoditi ionako niskom moralu okupatora.
Rusija se u tehnološkom pogledu vraća u Hladni rat
Po pitanju raspoložive tehnike, Vojska Ruske Federacije postepeno se vraća na tehnološku razinu Hladnog rata. Dok Rusiju opskrbljuju Iran i Sjeverna Koreja, Ukrajina dobiva vrhunsku zapadnu tehnologiju.
Za razliku od Rusa, obuka mobiliziranih Ukrajinaca provodi se znatno temeljitije i u boljim uvjetima. Mnoge europske države udružile su svoje napore da bi osigurali obuku Ukrajinaca izvan zone borbenog djelovanja. Organizacija obuke pod stalnom prijetnjom napada izuzetno je složen i opasan zadatak.
Ukrajinci se, srećom, obučavaju na sigurnom
Na početku rata, 1991. godine, svaki pokušaj obuke hrvatskih zrakoplovaca JNA je nastojala spriječiti napadima iz zraka. Jedan od zračnih napada dogodio se na sportskom aerodromu Vrsar, 21. prosinca 1991. godine. Pripadnici HRZ-a, bivši piloti koji su iz JNA prešli na hrvatsku stranu, vršili su preobuku na poljoprivrednim avionima An-2. Njihovi bivši kolege, s aerodroma kod Bihaća, zasuli su mali sportski aerodrom s kazetnim i napalm bombama. Protiv dva An-2 diglo se šest lovaca MiG-21. Nažalost, dvojica kolega spaljena su napalmom.
Na sreću, Ukrajinci imaju priliku obučavati se na sigurnom. Ima dovoljno zemalja čije političko vodstvo cijeni i poštuje njihovu borbu i žrtvu za zajedničke vrijednosti. U tom smislu može se očekivati da će dodatnih 100.000 mobiliziranih Ukrajinaca, uz pomoć slobodarskog dijela Europe, proći kvalitetnu obuku.
