Ni po čemu se svakodnevne i brojne prijetnje iz Hrvatske i Čovićevog HDZ-a ne razlikuju od nekadašnjih prijeratnih planova za pravljenje tzv. velike Hrvatske.
Neki od aktera su još živi i kod njih su česti gosti ambasadori demokratskih zapadnoevropskih zemalja. Neki od navedenih HDZ-ovih lidera su učestvovali i u zločinima, ali nikad nisu procesuirani.
Tragično je da Evropska unija ne zna historiju ovog prostora, niti je interesuje čemu se sudilo i presudilo u Tribunalu u Hagu, međunarodnom sudu, koji je radio dvije decenije na teritoriju kontinenta.
Jedan od ključnih dokumenata HDZ-a su “Zaključci”, doneseni 12. studenog/novembra 1991. u Grudama, u kojoj su postavljeni potpuno jasni ciljevi otcjepljenja od Bosne i Hercegovine i pripojenja Hrvatskoj, uz najavu vojnog osvajanja nekih “nehrvatskih” prostora.
“Dana 12. studenog 1991. godine održan je radni sastanak predsjednika kriznih štabova Hercegovačke regionalne zajednice i predsjednika kriznih štabova Travničke regionalne zajednice u Grudama. Sastanak je vodio gospodin Mate Boban, dopredsjednik HDZ-a BiH. Suvoditelj je bio gospodin Dario Kordić, koordinator Travničke regionalne zajednice. Nakon višesatne rasprave i analize političkog i sigurnosnog stanja u Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj i bivšoj Jugoslaviji, doneseni su sljedeći
Zaključci:
1.Hercegovačka regionalna zajednica i Travnička regionalna zajednica ostaju kod svojih zaključaka donijetih na ranijim odvojenim sjednicama, da hrvatski narod ovih regija ostaje i dalje uz jednoglasno pri-hvaćeno opredjeljenje i zaključke usvojene na dogovorima s Predsjednikom dr. Franjom Tudmanom, 13. i 20. juna (lipnja) 1991.godine u Zagrebu.
Ove dvije regionalne zajednice, polazeći od zaključaka spomenutih susreta i dogovora u Zagrebu, preko posebnih zaključaka od 15. oktobra/listopada 1991. godine u Grudama i 22. listopada 1991. godine u Busovači i, ovoga puta, 12. studenog 1991. godine, zajednički i jednoglasno odlučuju da hrvatski narod u Bosni i Hercegovini mora konačno povesti odlučnu, aktivnu politiku, koja treba dovesti do realizacije našeg vjekovnog sna – zajedničke hrvatske države.
Da bi ovaj povijesni cilj bio uskoro i naša stvarnost, ove dvije regionalne zajednice traže da se pristupi formuliranju i objavljivanju pravnih i političkih akata (proglašenje hrvatske banovine u BiH, provodenje referenduma za priključivanje Republici Hrvatskoj itd.), kao prve faze na putu konačnog rješenja pitanja i stvaranja suverene Hrvatske u njenim i etničkim i povijesnim (sada mogućim granicama).
2.U dijelu vodstva HDZ-a za BiH još uvijek postoje snage koje se protive ovim povijesnim interesima hrvatskog naroda u BiH. Ove snage se zalažu za nepostojeću suverenu BiH, u kojoj bi hrvatski narod bio osuden na genocid i povijesni nestanak, te zato ove dvije regije traže odlučne poteze koje naš narod očekuje i zbog kojih se i stopostotno opredjelio za HDZ. Predstavnici ovih općina smatraju da bi svako daljnje iščekivanje slabilo naše pozicije i u našem narodu i na medunarodnom planu.
Mi moramo Europi i svijetu pokazati koji su to hrvatski prostori u BiH gdje je naša budućnost. Ovaj narod neće prihvatiti ni pod kakvim uvjetima bilo kakvo drugo rješenje osim u granicama slobodne Hrvatske.
- Da bi realizirali zaključke iz prethodne dvije točke,mi moramo:
- a) Jasno profilirati stranačku politiku HDZ-a u BiH, kadrovski je ojačati i izabrati one ljude koji će moći ove zadatke dovesti do kraja.
- b) Pokrenuti političke i pravne akcije na unutarnjem i međunarodnom planu.
1.c) Vojnički se još bolje pripremiti za sukobe sa svim onim snagama koje će pokušati zaustaviti ovaj neminovan proces u stvaranju slobodne hrvatske države.
- d) Unaprijed odlučno spriječiti svaku javnu ili tajnu aktivnost u vodstvu HDZ-a za BiH koja bi se protivila ovim odlukama ili bi im mogla nanijeti bilo kakvu štetu.
U Grudama,12.studenog 1991.godine”.32)
Ovu povelju potpisao je 21 ključni HDZ-ov dužnosnik: Jozo Marić, predsjednik SO Grude, Vladimir Šoljić, predsjednik SO Bugojno, Božo Rajić, predsjednik HDZ-a Kupres, Mijo Tokić, predsjednik SO Tomislavgrada, Ivan Šarić, predsjednik HDZ-a Gornji Vakuf, Milan Lovrić, predsjednik SO Čitluk, Zdravko Šagolj iz HDZ-a Konjic, Milan Šimić, predsjednik SO Ljubuški, Anto Bilić, dopredsjednik HDZ-a Busovača, Anto Stipac, Stjepan Tuka iz HDZ-a Fojnice, Dario Kordić, prvi čovjek HDZ-a Busovače, Bruno Šušnja iz HDZ-a Busovače, Mirko Baković, Željko Raguž, predsjednik SO Stolac, Ivan Bender, predsjednik SO Neum, Jadran Topić dopredsjednik HDZ-a Mostar, Pero Marković,predsjednik SO Čapljina, Mate Boban i Milivoj Gagro, predsjednik SO Mostar.
Interesantno je da pod rednim brojem jedan nedostaje potpisnik. Može se pretpostaviti za čiji paraf je to mjesto ostavljeno. Za Tuđmana naravno.
Podjela će se manifestirati na ideji o obnovi podjele Bosne i Hercegovine na banovine, tačnije raspodjeli njenog teritorija po konceptu iz 1939., koji će kasnije i izazvati konclogore i nečuvena rušenja i ubijanja. Pavelić je, treba reći, 1941. imao državu u granicama sa kojim su se slagali Nedićevi četnici, premda je i tada dolazilo do nesporazuma medu saveznicima. Ali, nikad kao u posljednjem ratu te granice nisu bile etnički tako temeljito očišćene.
Prvi sastanak izmedu šefova HDZ-a i SDS-a u Bosni i Hercegovini održan je u Mostaru, u junu 1991. godine. Vrlo ubrzo pokazat će se da će učenici dvojice “kasapa Bosne”, predvodeni Radovanom Karadžićem i Matom Bobanom, nadmašiti u dogovorima svoje šefove iz Zagreba i Beograda. Čak i kada srpska artiljerija bude rušila hrvatske gradove i ubijala civile, bosanski Srbi i Hrvati nastavit će vojnu, političku i privrednu saradnju.
Dogovori Miloševića i Tuđmana će se nastavljati, kao u kakvom maratonskom serijalu, ponajviše zato što je na terenu redovito bilo problema koje su pravili Bošnjaci i, pretežno njihova, Armija BiH. I ovo je document koji je u Tribunalu u Hagu bio ključni dokaz o tome ko je i zašto pokrenuo rat protiv Bosne i Hercegovine i Bošnjaka.
Kako nekada, tako su i danas stvarni ciljevi politike HDZ-a i BiH i u Hrvatskoj stvaranje “velike Hrvatske”. Sve ostalo su obične laži na koje trebaju nasjesti stranci koji ovdje govore o miru.
